Posredovanje pri zapošljavanju pomoraca: usklađenost sa MLC za brodare

Obaveza koja se ukrcava zajedno sa posadom

Kruzerska kompanija popunjava hotelska, kuhinjska, tehnička i palubna radna mjesta preko agencija za posredovanje pri zapošljavanju. Pomorci dolaze sa pasošem, pomorskom knjižicom, ljekarskim i obukama stečenim uvjerenjima i potpisanim ugovorom. Brod isplovljava. Zatim inspektor lučke državne kontrole, revizor administracije zastave ili punomoćnik tužioca postavi uže pitanje: ko je angažovao ovu posadu, po kom pravu radi ta kancelarija i šta ste vi uradili da se uvjerite u njenu usklađenost?

U Konvenciji o radu pomoraca iz 2006. godine to pitanje ima tačnu adresu. Standard A1.4 stav 9 obavezuje svaku članicu koja je ratifikovala Konvenciju da od brodara brodova koji viju njenu zastavu, a koriste usluge posredovanja sa sjedištem u zemljama ili teritorijama u kojima se Konvencija ne primjenjuje, zahtijeva da obezbijede, „u mjeri u kojoj je to izvodljivo, da te usluge ispunjavaju zahtjeve ovog standarda". Pravilo 1.4 stav 3 govori isto sa strane države. Stav 10 zatvara prostor kojem se operatori najčešće nadaju: ništa u ovom standardu ne umanjuje obaveze i odgovornosti brodara.

Posljedica se lako izgovara, a skupo otkriva kasno. Nije izložena samo agencija. Ako se kancelarija koja je angažovala posadu nalazi u pravnom poretku u kojem se Konvencija ne primjenjuje, brodar mora biti u stanju da pruži dokaz sopstvene pažnje. U praksi taj dokaz ima oblik dosijea: revizije samog brodara ili revizije trećeg lica koju je administracija spremna da prihvati.

Režim određuje adresa kancelarije, a ne zastava

Operatori o usklađenosti crewinga obično razmišljaju preko zastave. Zastava određuje ko vrši nadzor nad vama. Pitanje standarda A1.4 je drugačije: tiče se mjesta u kojem je sama agencija za posredovanje osnovana. Dvije kancelarije koje istovjetnu posadu isporučuju istom brodu mogu stajati sa suprotnih strana te linije.

Obje jurisdikcije u kojima radimo padaju sa suprotnih strana, i zbog toga nam se ovo pitanje postavlja često.

Crna Gora je ratifikovala Konvenciju o radu pomoraca 3. februara 2015. godine i Konvencija je za nju na snazi. Agencija za posredovanje osnovana u Crnoj Gori radi, dakle, unutar ratifikovanog režima, u nacionalnom sistemu odobrenja iza kojeg stoje nadležno ministarstvo i inspekcija rada.

Turska Konvenciju nije ratifikovala. Nalazi se na spisku Međunarodne organizacije rada zemalja koje ovu Konvenciju nijesu ratifikovale. Akt o potvrđivanju ratifikacije objavljen je u unutrašnjem pravu 2017. godine, ali objavljivanje potvrde i polaganje ratifikacionog instrumenta dva su različita događaja, a tek drugi upisuje državu na spisak MOR-a. Praktična posljedica za operatora je neposredna: agencija osnovana u Turskoj je usluga na teritoriji na kojoj se Konvencija ne primjenjuje, pa je standard A1.4(9) aktiviran, a sopstvena obaveza provjere na strani brodara je živa.

To nije razlog da se turske crewing kancelarije izbjegavaju. Postoje dobro vođene turske agencije, a turski pomorci plove na kruzerskim i trgovačkim flotama. To je razlog da se lanac svjesno dokumentuje, umjesto da se pretpostavi da vas papiri agencije pokrivaju.

Crna Gora je iznova napisala svoja pravila — novi zakon se primjenjuje od 2026.

Ko se oslanja na starije prikaze crnogorskog prava treba da stane. Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe koji je ovu oblast uređivao od 2013. godine je zamijenjen. Novi Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe usvojen je 27. decembra 2025. godine i objavljen u „Službenom listu Crne Gore" br. 160/2025 od 30. decembra 2025. godine; prema njegovom članu 306 stupio je na snagu osmog dana od dana objavljivanja. Član 305 stavio je van snage zakon iz 2013. godine, osim manjeg broja zadržanih odredaba.

Režim posredovanja pri zapošljavanju sada je u članovima 183 do 186 i vezan je neposredno za Konvenciju, a ne samo upućuje na nju:

Posredovanje mogu obavljati Zavod za zapošljavanje Crne Gore i pravna lica koja ispunjavaju uslove propisane zakonom i Konvencijom o radu pomoraca (MLC 2006), uz odobrenje Ministarstva. Nadzor se vrši izričito provjerom usklađenosti pravnog lica sa MLC 2006. Ako se utvrde nepravilnosti, Ministarstvo nalaže njihovo otklanjanje u roku koji ne može biti duži od 90 dana; ako pravno lice ne otkloni nepravilnosti, odobrenje se oduzima, a novi zahtjev ne može se podnijeti prije isteka roka od dvije godine. Samo odobrenje izdaje se na period ne duži od pet godina i obnavlja se pod istim uslovima.

Dvije obaveze iz novog teksta posebno se tiču brodara. Prvo, pravno lice ne smije pomorcima naplaćivati naknade, provizije ni druge troškove povezane sa zapošljavanjem, i dužno je da uspostavi i održava sistem pritužbi i zaštite pomoraca, mehanizme za sprečavanje prevare i zloupotreba, osiguranje ili drugu finansijsku garanciju za slučaj repatrijacije i neisplate plata, te evidenciju o posredovanju uz dostupnost podataka nadležnom organu. Drugo, član 186 postavlja obavezu operatoru: brodar, odnosno kompanija broda ili jahte crnogorske državne pripadnosti koji koriste usluge pravnog lica za posredovanje pri zapošljavanju pomoraca koji nijesu državljani Crne Gore, dužni su da zahtijevaju primjenu standarda u radu tog pravnog lica u skladu sa ovim zakonom i zahtjevima MLC konvencije. To je standard A1.4(9) upisan u unutrašnje pravo — i izvršiv prema operatoru.

Jedna prelazna odredba određuje sljedeću fazu. Član 299 daje Ministarstvu 18 mjeseci za donošenje podzakonskih akata; do njihovog donošenja primjenjuju se propisi doneseni na osnovu ranijeg zakona, ukoliko nijesu u suprotnosti sa novim zakonom. Uslovi koji će vezivati ovlašćena pravna lica, dakle, još se pišu, a pravno lice kojem je odobrenje izdato po ranijem okviru treba da svoj dosije preispita sada, a ne kada pravilnik izađe.

Šta dosije po standardu A1.4 zaista sadrži

Standard A1.4(5)(c) nabraja šta usklađena agencija radi i predstavlja prirodnu kičmu brodarevog dosijea pažnje. Agencija mora voditi ažurnu evidenciju pomoraca koje je angažovala ili posredovala, dostupnu nadležnom organu. Mora obezbijediti da pomorci budu obaviješteni o svojim pravima i obavezama iz ugovora o radu prije ili tokom angažovanja, uz stvarnu mogućnost da ugovor pregledaju prije i poslije potpisivanja i da dobiju primjerak. Mora provjeriti da su posredovani pomorci osposobljeni i da posjeduju dokumenta koja radno mjesto zahtijeva, te da su ugovori u skladu sa propisima i sa kolektivnim ugovorom koji je njihov sastavni dio. Mora obezbijediti, u mjeri u kojoj je to izvodljivo, da brodar ima sredstva da zaštiti pomorce od ostavljanja u stranoj luci. Mora ispitivati pritužbe i odgovarati na njih, a neriješene prijaviti organu. I mora imati sistem zaštite — osiguranje ili ravnopravnu mjeru — koji pomorcima nadoknađuje novčani gubitak nastao zbog neispunjenja obaveza od strane agencije ili brodara.

Pravilo o naknadama zaslužuje posebnu pažnju, jer tu revizije najčešće padaju. Standard A1.4(5)(b) zabranjuje da naknade ili drugi troškovi posredovanja ili zapošljavanja terete pomorca, neposredno ili posredno, u cjelini ili djelimično. Izuzeci su uski: trošak nacionalnog zakonom propisanog ljekarskog uvjerenja, nacionalne pomorske knjižice i pasoša ili sličnog putnog dokumenta. Troškovi viza izričito su izuzeti iz tog izuzetka i padaju na brodara. Lanac zapošljavanja koji troškove viza prebacuje na posadu nije usklađen, a operatora koji nikada nije pitao to što nije pitao ne štiti.

Identifikacioni dokumenti pomoraca nijesu jedan dokument

Izraz „pomorska knjižica" koristi se labavo i skriva razliku koja je bitna pri provjeri dosijea kandidata. Konvencija o identifikacionim dokumentima pomoraca (revidirana) iz 2003. godine (br. 185) uvodi poseban identifikacioni dokument koji izdaje država koja ju je ratifikovala. Nacionalna pomorska knjižica ili knjižica o radu drugi je instrument, izdat po unutrašnjem pravu, i postoji i u državama koje uopšte nijesu strane Konvencije br. 185.

Linija razdvajanja ide isto kao i linija MLC-a. Crna Gora je Konvenciju br. 185 ratifikovala 27. aprila 2017. godine. Turska nije njena strana. Dosije sa turskom pomorskom knjižicom stoga je sasvim uobičajen i dokazuje plovidbeni staž i nacionalnu dokumentaciju, ali nije identifikacioni dokument po Konvenciji br. 185; kontrolna lista koja ih tretira kao zamjenjive ili će odbiti dobre kandidate ili će zabilježiti status usklađenosti koji dosije ne nosi.

Kako pomažemo

Radimo za stranu operatora i za sama pravna lica koja posreduju, a poslovi se jasno dijele.

Za brodare, kruzerske operatore i menadžere gradimo dosije pažnje po standardu A1.4: ispitujemo lanac zapošljavanja, ocjenjujemo agenciju prema svakom elementu standarda, razmatramo tok naknada i osiguranje odnosno finansijsku garanciju i izrađujemo pisanu ocjenu koja se može pokazati administraciji ili tužiocu. Sastavljamo i pregledamo ugovore o radu pomoraca i ugovorni lanac iza njih, i savjetujemo kada nalaz lučke državne kontrole, zadržavanje broda ili pojedinačni zahtjev dovedu lanac zapošljavanja u pitanje.

Za pravna lica koja posreduju savjetujemo o putu do odobrenja i njegove obnove u Crnoj Gori po članovima 183 do 185, o sistemima pritužbi, sprečavanja prevare, vođenja evidencije i finansijske garancije koje zakon sada traži, i o usklađivanju postojećeg poslovanja sa novim okvirom prije nego što podzakonski akti budu donijeti.

Mi smo advokatska kancelarija. Ne obavljamo djelatnost posredovanja pri zapošljavanju pomoraca i ne obezbjeđujemo posadu. Kada posao to zahtijeva, funkcija posredovanja pripada pravnom licu koje za to ima odobrenje; naša uloga je da takvo pravno lice ocijenimo i dokumentujemo, a ne da to budemo.